Zašutjele su kazališne daske…

Zašutjele su kazališne daske, ugasili su se reflektori, ispraznilo se gledalište. Nijemi su umjetnici, stisnuti tugom, bolom i razočaranjem.

Zbog velike tragedije koja je jučer zadesila Osnovnu školu Prečko u našem gradu, ostali smo zapanjeni, zgroženi, zabrinuti. Toliko pitanja lebdi nad nama danas.

Jedan je mali život ugašen u školi, upravo tamo gdje treba učiti, rasti, biti siguran i slobodan. Brojni su ranjeni, mnogi će se teško oporaviti, mnogi će ožiljke nositi  možda i čitav život.

Što se moglo učiniti, što je mogao napraviti svatko od nas?

U ovim blagdanskim danima kad nas ispunja veselje i duh obiteljskog zajedništva stiglo je jedno takvo nesmiljeno triježnjenje. Upozorenje.

Vidimo li drugog? Pazimo li dovoljno na sigurnost naših najmlađih, a i kad se zaključamo pred nasiljem, možemo li ga doista prognati iz našeg društva ili naših umova?

Možemo li se kao društvo izliječiti i zakoračiti mirnijom cestom razuma, tolerancije, i poštovanja.

Mi u kazalištu nepokolebljivo vjerujemo u moć umjetnosti, u njenu veliku snagu da ljudima pruži nadahnuće i ljepotu.

Nedavno su, upravo s Komedijine pozornice, u grandioznom mjuziklu Jadnici, naši junaci ustvrdili kako je voljeti drugo biće jedini put da se približimo samom Božjem licu, te da ta ljubav, ljubav prema svojim najbližima predstavlja jedinu istinsku milost svijeta.

U vapaju i zazivanju te ljubavi  izražavamo najdublju i najiskreniju sućut svima onima koji su osobno pogođeni ovom tragedijom.

U mislima smo i sa svim građanima Zagreba, sa svima nama koji ostajemo danas prazni i nemoćni.

Ostaje nam samo nada da će ljepota kazališne umjetnosti ipak ostati trajni putokaz u nesmiljenom vihoru današnjeg svijeta.