Tim Rice – Andrew Lloyd Webber: JESUS CHRIST SUPERSTAR, rock opera
U suradnji s “The Really Useful Group Ltd.”
Dirigent: Dinko Appelt
Redatelj: Damir Lončar
Koreograf: Leo Mujić
Scenograf i oblikovatelj svjetla: Ivo Knezović
Kostimografkinja: Mirjana Zagorec
Oblikovatelj tona: Mario Stanin (2019.) | Igor Pauk (2023.)
Koncert majstorica: Melita Šafran
Korepetitor: Davor Kelić
Snimatelj video projekcija: Ivan Zadro
Asistentica redatelja: Dora Balog
Asistent oblikovatelja svjetla: Anđelko Kos
Asistentica kostimografkinje: Eva Karakaš
Asistentica koreografa i balet majstor: Tina Vrtar Stipić
Asistent koreografa i voditelj statista: Mladen Mordej Vučković
Baletni korepetitor: Tomislav Parmać
Fotografkinja: Ines Novković
Premijera: 23. 3. 2019.
Obnova: svibanj 2023.
Trajanje: 2 sata; predstava ima jednu stanku
Predstava se izvodi na engleskom jeziku, bez prijevoda.
[podjela 2023./2024.]
LICA:
JESUS: Đani Stipaničev /Filip Hozjak / Neven Stipčić
JUDAS: Ervin Baučić /Fabijan Pavao Medvešek / Noa Rupčić
MARY MAGDALENE: Renata Sabljak / Vanda Winter
PILATE: Dražen Bratulić / Igor Drvenkar
CAIAPHAS: Adalbert Turner / Siniša Štork
ANNAS: Jan Kovačić / Sven Pocrnić
KING HEROD: Fabijan Pavao Medvešek / Dražen Bratulić / Fabijan Komljenović
PETER: Dino Antonić
SIMON: Neven Stipčić / Vjekoslav Vostrel
APOSTOLI: Dino Antonić, Boris Barberić, Miran Belaić, Dario Došlić, Robert Iveković, Dragan Peka, Matija Podnar, Matija Škvorc, Zoran Simikić, Neven Stipčić, Vjekoslav Vostrel
NAROD: Kristina Habuš, Irena Raduka, Jadranka Gospodnetić, Dora Masle, Aleta Arbanas Rendulić, Lana Blaće, Iva Boršić, Željka Veverec, Mateja Majerle, Buga Marija Šimić, Katarina Tomaš, Robert Iveković, Dejan Jakovljević, Lovro Maričić, Bojan Valentić
ŽIDOVSKO VIJEĆE: Zoran Simikić, Matija Podnar, Bojan Valentić, Dejan Jakovljević
SOUL GIRLS: Aleta Arbanas Rendulić, Iva Boršić, Mateja Majerle / Irena Raduka
BALETNI ANSAMBL: Tanya Ariana Bendiš, Stela Gajski, Ana Hanić, Mateja Kuzminski, Tamara Masnjak, Ivana Mesec, Morana Paškiević, Petra Radošević, Kristina Škorić, Ivan Bedalov, Mario Jukić, Emil Kuzminski, Karlo Topolovec, Roman Vrančić
RIMSKI VOJNICI: Kristijan Bonačić, Val Klašterka, Juraj Kralj, Špiro Lasić, Hrvoje Mickovski, Karlo Mottl, Erik Mrakovčić, Filip Tomić
Inspicijentica: Iva Olujić
[podjela 2019.]
LICA:
JESUS: Đani Stipaničev /Filip Hozjak / Neven Stipčić
JUDAS: Ervin Baučić /Fabijan Pavao Medvešek / Noa Rupčić
MARY MAGDALENE: Renata Sabljak / Vanda Winter
PILATE: Dražen Bratulić / Igor Drvenkar
CAIAPHAS: Adalbert Turner / Siniša Štork
ANNAS: Davor Lovrinić/ Danilo Stankić
KING HEROD: Jacques Houdek / Dražen Čuček
PETER: Dino Antonić / John Gečević
SIMON: Neven Stipčić / Vjekoslav Vostrel
APOSTOLI: Boris Barberić, Dario Došlić, Dragan Peka, Matija Škvorc, Matija Podnar, Tomislav Mihaljević, Zoran Simikić, Dino Antonić, John Gečević, Vjekoslav Vostrel, Neven Stipčić
NAROD: Kristina Habuš, Irena Raduka, Jadranka Gospodnetić, Dora Masle, Aleta Arbanas Rendulić, Lana Blaće, Iva Boršić, Željka Veverec, Sofija Široka, Elena Brumini, Mateja Majerle, Dejan Jakovljević, Bojan Valentić, Vid Begić, Robert Iveković, Lovro Maričić , Davor Lovrinić, Danilo Stankić
ŽIDOVSKO VIJEĆE: Zoran Simikić, Matija Podnar, Bojan Valentić, Dejan Jakovljević
SOUL GIRLS: Aleta Arbanas Rendulić, Iva Boršić, Mateja Majerle
BALETNI ANSAMBL: Tanya Ariana Bendiš, Stela Gajski, Ana Hanić, Mateja Ivanković, Tamara Masnjak, Morana Paškiević, Petra Radošević, Kristina Škorić, George Alexandru Baldovin, Ivan Bedalov, Mario Jukić, Emil Kuzminski, Roman Vrančić
RIMSKI VOJNICI: Matino Antunović, Luka Banjšak, Andrej Drenski, Fran Glasnović, David Gračanin, Juraj Kralj, Domagoj Modrušan, Lorenzo Raušević, Sven Sorić, Ivan Validžić, Karlo Žganjer
Orkestar Kazališta Komedija
Inspicijent: Zlatko Kelnerić
Suvremeni Broadway ili londonski West End ne bi bili to što jesu bez skladatelja Andrewa Lloyda Webbera (“Evita”, “Mačke”, “Fantom u operi”, “Bulevar sumraka”, “Zviždanje niz vjetar”…) i tekstopisca Tima Ricea (“Evita”, “Šah”, Disneyevi “Ljepotica i zvijer” i “Kralj lavova”…). Njihov “Jesus Christ Superstar” jedno je od najpoznatijih i najkvalitetnijih suvremenih glazbeno-scenskih djela, koje je dosad prikazano u više od dvadeset zemalja svijeta i vidjelo ga je više od pet milijuna ljudi.
KRITIKE:
HINA / T-Portal: “JESUS CHRIST SUPERSTAR” U KOMEDIJI GLAZBENI JE SPEKTAKL DOSTOJAN BROADWAYJA
Jutarnji list: KOMEDIJA IMA NOVI HIT: U ambicioznoj rock-operi Đani Stipaničev osvaja kao Isus, a Ervin Baučić pršti od energije
Novi list: “Jesus Christ Superstar” u “Zajcu”: Zaslužene stajaće ovacije
NAGRADE:
Medijska nagrada tjednika STORY – STORY HALL OF FAME za najbolju predstavu 2019. godine
Nagrada hrvatskoga glumišta 2020. za najbolju predstavu u cjelini u kategoriji Opereta / Mjuzikl
Nagrada hrvatskoga glumišta 2020. ERVINU BAUČIĆU za ulogu Jude – najbolja muška uloga u kategoriji Opereta / Mjuzikl;
Nagrada hrvatskoga glumišta 2020.IVI KNEZOVIĆU za scenografiju u kategoriji Opereta / Mjuzikl
ISUS SUPERZVIJEZDA
Autorica: Dina Puhovski
„Željeli smo se prvenstveno pozabaviti dramskom stranom priče, a ne teološkom“, rekao je o svom djelu Jesus Christ Superstar skladatelj Andrew Lloyd Webber. Buduća velika uspješnica o posljednjim danima Isusova života nije odmah zaživjela onako kako su zamislili autori, Lloyd Webber i libretist Tim Rice: Kada su je napisali, 1970., nitko u Londonu nije bio spreman postaviti njihovu rock-operu – o Isusu. Autori su k tomu bili još mladi. Loyd Webber (1948.; prije sir, danas Lord Lloyd-Webber) i Rice (1944.; danas sir Tim Rice), imali su iza sebe već biblijski pop-mjuzikl Josip i njegov čudesno obojen kaput iz snova, no on se nije izvodio scenski. Kako nisu uspjeli osigurati produkciju u kazalištu, djelo su snimili, kao konceptualni dvostruki rock-album, 1970. Poslije su priznali da to i nije bilo tako loše, jer išlo je brže, preskočili su pisanje punog scenarija i nanizali pjesme, što je ispalo „rokerskije“ i „energičnije“. Album se pokazao iznimno uspješnim (iako ga je BBC proglasio „svetogrđem“) i osvojio top-ljestvice u SAD-u, gdje su počele i neautorizirane inscenacije, zatim službena koncertna turneja i, krajem 1971., produkcija na Broadwayu, u režiji Toma O’Horgana. Brodvejska produkcija nije naišla na najbolje kritike, a Lloydu Webberu nije se uopće svidjela (nazvao ju je „drskom i vulgarnom“), no trajala je i dobila nominacije za nagradu „Tony“, a uslijedila je londonska verzija koja je igrala 8 godina – nakon čega Jesus Christ Superstar gotovo pa više ne silazi sa svjetskih pozornica. Njime je počela i tzv. „britanska invazija“ na Broadway, a Lloyd Webber i Rice nastavit će uspješnu suradnju Evitom te će i odvojeno pisati uspješnice, Lloyd Webber, primjerice, Fantoma u operi, Mačke i Rekvijem, a Tim Rice, s Eltonom Johnom, Aidu i Kralja Lavova.
Donekle zasnovan na posljednjem tjednu Isusova života, odnosno na Riceovoj verziji onoga što se zna o tjednu od Cvjetnice do Isusova raspeća, Jesus Christ Superstar u startu je bio osuđen na komentare i kontroverze, ili možda baš tako osmišljen da ih izazove. Već je smještanje tako važne teme u popularno-glazbeni kontekst mnogima bio problem, znak profanizacije, no danas se više ne očekuje da se vjerske teme obrađuju isključivo uz glazbu Bachove kompleksnosti (a sveprisutni engleski jezik kao da nudi razliku između Jesusa u kazalištu i Isusa u vjerskom kontekstu). Ovo djelo, uostalom, nije bilo iskaz vjere kao u pasijama, nego, naglašavali su – jedna priča.
Ono čime je Superstar najviše iznenadio bilo je da Isus u njemu zapravo nije glavni lik, već je to – Juda (doduše, da je njegovo ime u naslovu, djelo bi zacijelo bilo nešto manje popularno). Interes autora za Judu potaknut je stihom Boba Dylana, „Did Judas Iscariot have God on his side?“ Pitajući se je li, dakle, Juda imao Boga na svojoj strani, Time Rice osmislio je humanijeg Judu, sljedbenika koji vidi, ili misli da vidi, ono što drugi ne vide i želi promijeniti stvari. Rice pojašnjava: „logično je da je Juda bio zabrinut za čovjeka kojemu se divio i pridružio, zabrinut da stvari izmiču kontroli. U Bibliji nema nikakve Judine motivacije, osim što je figura zla. A meni se činilo da vjerojatno nije bilo baš tako.“ I njegov je Isus čovjek prepun pitanja i sumnji, na putu da postane superzvijezda, poput današnjih selebritija, tek čovjek od kojega ljudi možda žele previše (te im on kaže „There’s too many of you… There’s too little of me!”).
Komentare su izazivali i suvremeni Riceov rječnik, glazbeno šarenilo, lik Marije Magdalene (i implikacije o njezinoj vezi s Isusom), okrivljavanje Židova, a oslobađanje Poncija Pilata od krivnje, no neke je skupine posebno zasmetalo što Jesus Christ ne pokazuje što je bilo poslije, odnosno, završava s razapinjanjem. Lloyd Webber je pojasnio da Superstar nije nikada ni trebao biti priča o uskrsnuću, niti išta više o pogleda na posljednjih sedam dana Kristova života jer to je „prekrasna priča“ i nudila im je upravo onu dramsku podlogu koju su trebali, a Tim Rice da „ne gledamo Krista kao Boga, nego kao pravog čovjeka na pravome mjestu u pravo vrijeme.“ Uza sve kontroverze, „opušteniji“ pristup poznatim motivima, uz suvremenu glazbu, djelu je priskrbio trajnu, i uvijek novu, publiku, kao i ekranizaciju u režiji Normana Jewisona, 1973. (još je jedna verzija snimljena 1999. ), koju je pogledao i Papa Pavao VI., a Vatikanski je radio još 1971. emitirao cijeli album. Unatoč prigovorima o kiču i nezgrapnostima, publika je prepoznala hrabrost drukčijeg pristupa – i zarazne melodije.
Tematske kontroverze ne bi bile dovoljne za dugovječnost Superstara bez glazbe koja sve te elemente nosi. Prvo veliko djelo Lloyda Webbera spojilo je „sve“: rock i klasiku, zborove i muške falsete, ozbiljan nastavak slijeda rock-mjuzikla koji su netom prije počeli Tommy, Kosa, Godspell. Jesus Christ se navodno svidio i Dmitriju Šostakoviču, koji je to rekao skladateljevu bratu, violončelistu Julianu, dodavši da bi i on možda bio tako skladao da je, nekoć, smio.
Kompleksne vokalne dionice Superstara i danas privlače raznolike pjevače – u mjuziklima i rock-operama često se susreću pjevači raznolikih iskustava, od klasično obrazovanih pjevača, glumaca koji pjevaju, do rokera žešćeg izričaja i onih više mediteranskog tipa. Na izvornom je albumu Isusa pjevao Ian Gillan iz grupe Deep Purple, na izvedbi uživo za američku postaju NBC 2018. godine pjevao ga je pop-soul pjevač John Legend – a 1972. u Beogradu Zlatko Pejaković, dok Heroda pjevaju i Alice Cooper i Jacques Houdek.
Na naslovnu pjesmu, gotovo stadionsku himnu, ali za zbor, čeka se dugo, do scene razapinjanja. Slušatelj je nagrađen što prošao cijeli put, no i tada zbor ne slavi Isusa mirno, već dodaje pitanje („misliš li da si onaj za kojega kažu da jesi?“). Lloyd Webber tvrdi da mu je pjesma „došla“ na ulici te je utrčao u restoran pored kojega je prolazio i zamolio za papir, kako bi zapisao temu, no dali su mu tek ubrus pa je pisao po njemu. Drugdje pak čujemo i pop-hippie melodije u 5/4 mjeri koje prelaze u orkestralni trans, stravinskijevske ritmove u sceni suđenja, tragove Prokofjeva ili Pendereckog među „zeppelinovskim“ zvucima, snažne gitare i funky basove te pravu kabaretsku numeru, ragtime rugalicu Kralja Heroda (inače obradu pjesme koju su autori prije bili ponudili za Eurovizijsko natjecanje), s pamtljivim stihom o hodanju po vodi: „prove to me that you’re no fool, walk across my swimming pool.“ Rock-balada Gethsemane traži pak prave rock-vriske i donosi temu koju je kritičar William Mann opisao kao unuku Barberovog Adagia. Ista tema vraća se u završnoj, orkestralnoj numeri, stavku Ivan 19:41 („Na mjestu gdje Isus bijaše raspet bijaše jedan vrt, i u tom vrtu jedan potpuno nov grob gdje nikad nitko ne bijaše položen.“), iznenađujuće očišćena od dodatne buke, ali i od glasova, kao melodijska sublimacija, konačno smirenje nakon dugih napetosti.
Leo Mujić, koreograf autor je zanimljivog suvremenog stila u kojemu spretno kombinira moderan i klasičan baletni izraz,čime je postao autorski zanimljiv za mnoga svjetska baletna kazališta. Koreografirao je baletne predstave za: Berlinski državni balet; Slovensko narodno gledališče u Ljubljani i Mariboru; Akademiju za glazbu i ples u Zürichu; solo za Tamása Nagyja u Nizozemskom nacionalnom baletu u Amsterdamu; solo za Aurelie Dupont u pariškoj nacionalnoj Operi; balet Promijeni me za plesni festival Jacob’s Pillow u Massachusettsu; solo za Davida Hollberga – prvaka newyorškog ABT-a; duet za Drew Jocoby i Rubinalda Pronka; dva cjelovečernja baleta u Augsburgu Traumgekrönt inspiriran poezijom Rainera Marije Rilkea i Orpheus-Saitenschlag; te solo za Friedemanna Vogela u Stuttgarter ballettu. U tokijskom Theatre No napravio je nezavisni baletni projekt s prvacima New National Theater, a za Tokio City Ballet koreografirao je balet Smrt i djevica. U Mađarskome narodnom kazalištu u Pečuhu balet Change back; u Nacionalnom baletu u Györu balet Glass house; u beogradskom Narodnom pozorištu balet u operi Moć sudbine; u novosadskom SNP-u balet Carmina burana Carla Orffa. U riječkom HNK Ivana pl. Zajca premijerno je izveden autorski projekt nastao u suradnji s koreografkinjom Mašom Kolar Pour homme et famme. S Valentinom Turcu na Dubrovačkim ljetnim igrama postavio je autorski projekt Opasne veze u koprodukciji s mariborskim SNG-om i Festivalom Ljubljana. Suradnja s Valentinom Turcu rezultirala je i baletima Carmen (Balet HNK Split), Romeo i Julija (u Latvijskom nacionalnom baletu i u Francuskoj u teatru Metz Metropole).
Rođen u Varaždinu. U djetinjstvu se prvenstveno bavio bejzbolom i igrao za varaždinsku „Vindiju“, a 2012. osnovao je svoj prvi bend s kojim je snimio dva singla na engleskom jeziku, te se počeo sve više okretati glazbi i glumi. Krajem 2013. godine ušao je u bend Groove On s kojim je odradio preko 50 nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine nastupao je u mjuziklu „Josip i kričave boje njegovih snova“ redatelja Richarda Monteza, a krajem ljeta 2014. godine u mjuziklu „Les Misérables“. 2014. godine izabran je u tim Jacquesa Houdeka u show programu „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“, te je s Jacquesom i Oliverom Dragojevićem nastupio u Lisinskom. Krajem 2015. godine postao je član gig/event benda The Groovebox. 2017. godine izdao je svoja prva tri singla, „Samo ti“, „Osjećaš li“ i „Čujem ti glas“, pod diskografskom kućom Universal Music Hrvatska. Ostvario je 12 nastupa u 10 dana Špancirfesta u sklopu dva benda, kao solo izvođač, te kao dio mjuzikla „Chicago“ koji je složen kao glazbeno-plesni performans u kojem je igrao ulogu Billyja Flynna. Krajem 2018. godine igrao je glavnu ulogu u mjuziklu „Glazba srca mog“ koji je premijerno izveden u studenom u varaždinskom HNK. U prosincu iste godine izdao je pjesmu „Božić je“ u suradnji s Laurom Mjedom.
Rođen u Zagrebu 15. 1. 1998. godine. Nakon završene osnovne glazbene škole nastavlja učiti klavir u Groove Sound & Music glazbenoj školi u Zagrebu. 2017. godine završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer Fotografski dizajner. Nastupao je i osvojio nagradu kao jedan od predstavnika hrvatskih blues snaga u Memphisu na International Blues festivalu, a 2018. godine sudjelovao je u finalu RTL-ovog showa “Zvijezde”. Klavijaturist je grupe “Kojoti”, a osnovao je i vlastiti bend “Magnar” s kojim je izbacio singl 2019. godine.
Igor Drvenkar, pjevač i producent, rođen je u Koprivnici 22. 5. 1991. godine. Od 2009. godine živi u Zagrebu gdje se glazbeno educira i aktivno nastupa. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja počeo se profesionalno baviti glazbom i autorskim radom, te sudjelovanjem na festivalima. 2012. godine vokalno se usavršavao kod profesora Marijana Huljića, a 2013. na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana. Iste je godine na festivalu „Pjesme Podravine i Podravlja“ nagrađen kao najbolji kantautor te potpisao suradnju s glazbenom kućom Kviskoton i izbacio svoj prvi solistički album. Ujedno se i po prvi puta pojavljuje u kazalištu, u ulozi Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, u režiji Roberta Boškovića i Marka Cindrića. 2014. godine na dječjem festivalu „Kukuriček“ nagrađen je za najbolji aranžman, a narednih se godina počinje aktivnije baviti samim skladanjem i produkcijom. 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“ u režiji Roberta Boškovića. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. 2017. godine nastupao je na izložbi „Tesla – Mind from the Future“ u koncertnoj izvedbi rock opere „Tesla“ autora Andreja Kljakovića i Lina G. Roche. Nastupao je u 3. sezoni HRT-ove glazbene emisije „A strana“. Glavni je vokal grupe GEA s kojom aktivno izbacuje autorske singlove u izdanju Croatia Recordsa, te nastupa diljem Hrvatske.
Siniša Štork rodio se 21. svibnja 1966. u Derventi. Solo pjevanje je upisao 1987. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je diplomirao 1991. u klasi prof. Blanke Kurpjel Danon i prof. Paše Gackić. Nastavio se usavršavati te 1996. upisuje Akademie fűr Musik und Darstellende Kunstu Beču, studij opernih uloga, kod profesora Kurta Malma, Uwea Theimera, Franza Donnera Helene Kruso, gdje je diplomirao 2000. godine.
Rođen 1985. godine u Rijeci. Prvi je put javno nastupio sa 6 godina i ubrzo je nakon toga s bratom i prijateljima osnovao dječji bend „3+1“ i ostvario nastupe diljem Hrvatske, kao i u show emisijama nacionalnih televizija („Turbo Limach Show“). S 10 godina nastupa u pulskom amfiteatru pred 10.000 gledatelja. Nastavio je nastupati na televizijskim emisijama i show programima („Ples sa zvijezdama“, „Zvijezde pjevaju“), uključujući i onaj na hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije, te je na brojnim festivalima izvodio vlastite skladbe i osvajao nagrade publike i struke za umjetnički dojam i interpretaciju. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja pohađao je glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova gdje je maturirao 2003. godine, a 2009. godine diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Zabilježio je nastupe na pozornicama diljem Hrvatske i regije, kao i na brojnim glazbenim emisijama (“Story Supernova”, “Hrvatski idol”, “Showtime”, “The Voice – Najljepši glas Hrvatske”) te u dvije sezone showa “Supertalent”, a 2010. godine postaje i polufinalist showa. 2011. godine postao je dio ansambla mjuzikla „Footloose“ u režiji Igora Barberića. Završio je Musical Class Intensive u segmentu pjevanja, plesa, glume i izvedbene umjetnosti u školi pjevanja „Husar & Tomčić“, te je dvije sezone bio dijelom edukacije za mjuzikl. Nastupao je i u mjuziklu „Pacijenti“ Igora Barberića, Tončija Huljića i Mire Gavrana, a 2018. godine bio je član ansambla mjuzikla „Alphonsine“ Veseljka Barešića u kazalištu „Komedija“. Uz Juditu Franković igra više uloga u predstavi „ROOM No. 13“ u suradnji „DANCE COMPANY &M“ i Judite Franković.
Rođen je u Kikindi u Vojvodini. S devet se godina počeo baviti baletom i prvi put stao na scenu, kada je otkrio ljubav prema kazalištu i umjetnosti. Nastavio se baviti klasičnim baletom sljedećih 8 godina, a potom je prešao na suvremeni. Nakon godinu dana bavljenja istim otišao je i na prvo natjecanje: na međunarodnom natjecanju u Rumunjskoj osvojio je prvo mjesto u kategoriji suvremenog plesa i titulu prvaka 2015.-2016. godine. U Kikindi je sudjelovao u mnogobrojnim mjuziklima i baletnim koncertima („Moulin Rouge“, „Le magazine de suicide“), te surađivao s udruženjem „Kancelarija za mlade“. 2016. godine preselio se u Zagreb kako bi stekao što više iskustava vezanih uz ples, pjevanje i glumu. Kao polaznik Škole za mjuzikle „Husar & Tomčić“ učestvovao je u produkciji „Cesta“, izvedenoj u kazalištu „Komedija“.
Rođen 28. 9. 1993. u Zagrebu. Pohađao je školu pjevanja „Husar & Tomčić“ gdje je dobio i svoju prvu glavnu mušku ulogu u mjuziklu amaterske produkcije, odigranom u kazalištu „Komedija“. Potom se pridružio ansamblu „Kolbe“ s kojim je u duhovnom rock-mjuziklu „Uskrsli“ u režiji Roberta Boškovića i Marka Cindrića ostvario ulogu Jude. S istim je ansamblom u projektu „Život za život“ igrao glavnu mušku ulogu i gostovao u mnogim gradovima diljem Hrvatske, a između ostalog i u HNK Zagreb, HNK Varaždin i Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. 2017. godine natjecao se u RTL-ovom glazbenom showu „Zvijezde“ i ušao u top 20 natjecatelja. Iste je godine u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara imao priliku glumiti u Krležinim „Gospodi Glembajevima“, pod redateljskom palicom Zlatka Svibena.
Rođen je 8. 8. 1985. godine u Zagrebu. Ozbiljnije se počeo baviti glazbom 2004. godine kada je na Rock akademiji u Zagrebu upisao satove klavira kod prof. Berislava Arlavija i solfeggio kod prof. Tihomira Petrovića. Kao klavijaturist redovito je nastupao u školskim produkcijama i godišnjim koncertima u zagrebačkom klubu Sax!. 2006. godine upisao je solo pjevanje kod prof. Maje Jakoliš, te počeo nastupati i kao vokal. 2007. i 2008. godine kao klavijaturist sudjelovao je u školskom projektu D.I.S.C.O show u formi mjuzikla pod dirigentskom palicom Igora Tatarevića. Od 2007. do 2015. godine bio je glavni vokal i klavijaturist zagrebačkog reggae cover benda One Dread, s kojim je nastupao u Hrvatskoj i inozemstvu. 2008. godine upisao je satove pjevanja kod prof. Mirele Brnetić u Vokalnom studiju Bacchabundus, te dvije godine kasnije nastupa na „Tribute to Queen“ koncertu u zagrebačkom klubu KSET. 2011. godine u HNK Varaždin igrao je ulogu Cherubina u rock operi „Hocus Pocus“ Igora Tatarevića u suradnji s Ivicom Krajačem. 2013. i 2014. godine pjeva u ansamblu i igra ulogu glasnika u mjuziklu „Antigona“ Trpimira Jerkovića u CKT Trešnjevka. 2017. godine ušao je u top 60 natjecatelja RTL-ovog showa „Zvijezde“, a u „SuperTalentu“ NoveTV nastupio je u polufinalu. Od 2018. godine usavršava vokalnu tehniku kod prof. Kristine Beck Kukavčić te nastupa u akustičnoj varijanti po zagrebačkim barovima, a preko ljeta i na moru.
JACQUES HOUDEK (rođen 14. travnja 1981. u Zagrebu) najbolji je hrvatski vokal mlade generacije,
Darija Auguštan (Zagreb, 1996.) studentica je pete godine solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović – Stanislav. Pjevačko obrazovanje započela je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu u klasi prof. Nataše Šurine.
Godine 2011. upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Uroša Lajovica. U lipnju 2016. stekao je zvanje magistra muzike (mag. mus) u klasi prof. Mladena Tarbuka. U bitna dirigentska ostvarenja ubraja suradnje sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim solistima, HNK u Osijeku, Zagrebačkom filharmonijom (u sklopu diplomskog koncerta), opernim ansamblom HNK u Zagrebu (W. A. Mozart: Figarov pir, prilikom premjernih izvedbi asistent dirigenta a nakon toga i dirigent, u sklopu diplomskog koncerta), Ansamblom Gradskog kazališta Komedija Zagreb, Festivalskim orkestrom Samoborskih glazbenih večeri, Hrvatskim komornim orkestrom, Zagrebačkim orkestrom mladih i dr. Od 2016. godine angažiran je kao profesor dirigiranja i gudačkog orkestra na međunarodnom seminaru Youngmasters u Samoboru. Sudjelovao je u suradnji Muzičke akademije i kazališta Mala scena u kojoj je dirigirao operetu Ivana pl. Zajca Momci na brod. Za taj je projekt akademske godine 2014./2015. primio Rektorovu nagradu. U listopada 2016. bio je zaposlen kao zborovođa u HNK Osijek , te je s tim ansamblom pripremao opere (G. Puccini: Tosca, G. Verdi: Trubadur, V. Bellini: Norma, V. Lisinski: Porin, I. pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski), zatim operetu E. Kalamana Die Bajadere, mjuzikl R. Rodgersa Moje pjesme moji snovi, te samostalni zborski koncert s kompozicijama iz ruskog romantizma (Rahmanjinov: Vespers Op. 37, Čajkovski, Sviridov, Shnittke). U prosincu 2018. godine ravnao je novogodišnjim koncertom HNK u Osijeku. Za vrijeme rada u Osijeku paralelno je vršio dužnost naslovnog asistenta na odjelu za glazbenu pedagogiju na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a od siječnja 2018. zaposlen je u Gradskom kazalištu Komedija Zagreb gdje je dirigirao mjuzikle Byron, Jalta, Jalta, Jesus Christ Superstar te komediju Zaljubljeni Shakespeare.
Lucija Jelušić rođena je 09. 11. 1995. godine u Zagrebu. Osnovnu glazbenu školu završila je u Pregradi, nakon čega odlazi u Zagreb upisuje gimnaziju te paralelno pohađa Glazbeno Učilište Elly Bašić – teoretski smjer i Glazbenu školu Pavla Markovca – smjer solo pjevanje u klasi prof. Nataše Šurine.
Kristina Habuš rođena je 26.3. 1978 godine. Učila je solo pjevanje u klasi Lidije Horvat Dunjko na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Trenutno se usavršava kod vokalnog pedagoga Ire Siffa te na vokalnim master classevima kod Liore Mauer i Lucy Arner.
Diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi red. prof. Cynhtie Hansell Bakić. 2018. završila je specijalizirani magisterij—smjer opera na Sveučilištu u Bernu u klasi prof. Christiana Hilza. Trenutno se usavršava u vokalnom studiju McCray s profesoricom Prizrenkom McCray. Profesionalni pjevački debi ostvarila je u Mozartovoj operi „Mitridate, re di Ponto“ kao Arbate u Theater Orchester Biel Solothurn u Bielu, Švicarska, dok je svoje prve profesionalne kazališne korake napravila već u dobi od 5 godina u produkciji opere „Madame Butterfly“ u Hrvatskom nacionalnom kazalištu u Zagrebu. Od tada, ostvarila je 13 uloga kao glumica u profesionalnim produkcijama, od čega se posebno ističe glumačko ostvarenje u predstavi „Sunce djever i Neva Nevičica“ za koje je nagrađena mnogim nagradama, uključujući i Nagradu hrvatskog glumišta. Ostvarila je i 3 filmske uloge, niz uloga u sinkroniziranim filmovima te šest opernih uloga. Od 2019. godine umjetnička je ravnateljica kazališta Mala scena gdje je producirala pet produkcija, a autorica je i predstave „Leptirove pjesme“, prve hrvatske interdisciplinarne predstave koja spaja operu i suvremeni ples. U 2022. godini nagrađena je na 8. FEDU Festivalu u Sarajevu za ulogu pripovjedačice u predstavi „Velika tvornica riječi“. Kao pjevačica osvojila je nekoliko nagrada, uključujući i nagradu za najbolji ženski vokal na natjecanju Silk Road & Young Dreams u Pekingu, Kina. Osim toga, tijekom prve godine Covid-19 pandemije, producirala je, vodila i kreirala program Mala scena online koji je uključivao niz online predstava, radionica, predavanja i umjetničkih čitanja priča i bajki za djecu.
Rođen je u Koprivnici 1991. godine. Nakon završene srednje škole u Đurđevcu počeo se aktivnije baviti glazbom i pjevanjem. Od 2012. do 2015. vokalno se usavršavao kod profesora Marijana Huljića. Nastupao je na raznim festivalima, te je 2012. na festivalu Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači nagrađen za najboljeg mladog kantautora. 2013. na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana. 2014. u koprodukciji kazališta Komedija i ansambla Kolbe utjelovljuje Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, a 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. Od 2015. do 2022. frontmen je grupe GEA s kojom je snimio autorski album u izdanju Croatia Recordsa. Od 2018. nastupa u HRT-ovoj glazbenoj emisiji „A strana“. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Pilata u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ (2019.), a iste je godine pokrenuo i glazbeni studio. 2020. godine organizirao je nastupe glazbenika u virtualnoj stvarnosti i prostorno dizajniranom zvuku. Trenutno kao solo izvođač nastupa, snima i objavljuje vlastite autorske radove.
Rođen u Varaždinu. U djetinjstvu se prvenstveno bavio bejzbolom i igrao za varaždinsku „Vindiju“, a 2012. osnovao je svoj prvi bend s kojim je snimio dva singla na engleskom jeziku, te se počeo sve više okretati glazbi i glumi. Krajem 2013. godine ušao je u bend Groove On s kojim je odradio preko 50 nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine nastupao je u mjuziklu „Josip i kričave boje njegovih snova“ redatelja Richarda Monteza, a krajem ljeta 2014. godine u mjuziklu „Les Misérables“. 2014. godine izabran je u tim Jacquesa Houdeka u show programu „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“, te je s Jacquesom i Oliverom Dragojevićem nastupio u Lisinskom. Krajem 2015. godine postao je član gig/event benda The Groovebox. 2017. godine izdao je svoja prva tri singla, „Samo ti“, „Osjećaš li“ i „Čujem ti glas“, pod diskografskom kućom Universal Music Hrvatska. Ostvario je 12 nastupa u 10 dana Špancirfesta u sklopu dva benda, kao solo izvođač, te kao dio mjuzikla „Chicago“ koji je složen kao glazbeno-plesni performans u kojem je igrao ulogu Billyja Flynna. Krajem 2018. godine igrao je glavnu ulogu u mjuziklu „Glazba srca mog“ koji je premijerno izveden u studenom u varaždinskom HNK. U prosincu iste godine izdao je pjesmu „Božić je“ u suradnji s Laurom Mjedom. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Jesusa i Simona u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ (2019.). Trenutno radi kao radijski voditelj.
Rođen je 1986. godine. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu i Glazbene škole „Vatroslav Lisinski“ (smjer gitara), 2009. diplomirao je glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Pojavljivao se u brojnim reklamama, serijama, kratkometražnim i dugometražnim filmovima, te nastupao u brojnim predstavama raznih produkcija. Glumio je glavne muške uloge u dramskim serijama „Ruža vjetrova“ (RTL) i „Zlatni dvori“ (Nova TV), a 2018. bio je kandidat zabavnog showa „Tvoje lice zvuči poznato (Nova TV). Bavio se i sinkronizacijom dječjeg programa HRT-a. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija ostvario je ulogu u mjuziklu „Mamma Mia!“.
Rođen 1999. u Zagrebu. Prva glumačka iskustva stekao je pod mentorstvima Petre Radin u Tvornici lutaka i Irene Kolar Vudrag u ZKM-u. U Školi za grafiku, dizajn i medijsku produkciju u Zagrebu završio je smjer Medijski tehničar. Klasično osnovno glazbeno obrazovanje stekao je u Glazbenoj školi Pavla Markovca, smjer klavir, a dvije je godine učio blues, jazz, rock i pop u Groove Music School. Četiri godine pohađao je i nastupao u produkcijama škole pjevanja Husar&Tomčić, dok je s raznim bendovima pjevao i svirao u mnogobrojnim zagrebačkim klubovima. Sa svojom obitelji nastupao je u raznim televizijskim emisijama, kao i na dva koncerta „Božić u Ciboni“, te na koncertu povodom 50. obljetnice albuma „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“ grupe the Beatles u koncertnoj dvorani Lisinski. Završio je preddiplomski studij glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje je sa svojom klasom sudjelovao na raznim projektima, među kojima su i dva vodvilja Georgesa Feydeaua (glavna uloga u vodvilju „Hortenzija je rekla ‘Baš mi se fućka’“). Ulogom LeFoua u Ljepotici i zvijeri (2022.) započela je njegova suradnja s Kazalištem Komedija.
Andy Jelčić prevoditelj je u trokutu hrvatski-engleski-njemački jezik, pisac, književni komentator i publicist. Preveo je brojna klasična i suvremena književna djela – prozu, poeziju i dramu (Shakespeare, Musil, Doderer, Sebald, Canetti, Perutz, Burnside, Habermas, Fitzgerald, Murakami
Krešimir Dolenčić hrvatski je kazališni redatelj. Rođen 1962., odrastao i školovan u Zagrebu. Predstave počinje raditi na prvoj godini Akademije za kazalište, film i televiziju. Kako tada, tako i danas. Režirao je na svim otvorenim i zatvorenim pozornicama Hrvatske, festivalima, kazalištima, otocima, stadionima, na zemlji u vodi i u zraku. Režirao je dramske i operne predstave u Velikoj Britaniji, Sloveniji, Njemačkoj, SAD-u, Omanu i Kini. Neke od njih na repertoarima su nacionalnih kuća već nekoliko desetljeća. Autor je i redatelj preko stotinu i pedeset scenarija velikih svečanosti, koncerata, televizijskih i sportskih priredbi, manifestacija u zemlji i inozemstvu.
Ana Tonković Dolenčić rođena je u Zagrebu 1974. godine. U Zagrebu je završila Klasičnu gimnaziju i diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti, smjer dramaturgija. Kao dramaturginja, autorica ili koautorica radila je u većini hrvatskih kazališta i kazališnih festivala, a neke od tih predstava dobitnice su značajnih nagrada struke i publike. Od 60-ak kazališnih predstava na kojima je radila, među kojima su mnogi klasici svjetske i domaće dramske književnosti, 18 je izvedenih originalnih dramskih tekstova i 20 dramatizacija. Na Hrvatskoj televiziji surađivala je kao scenaristica i novinar urednik Hrvatskoga radija. Od 2000. do 2012. bila je članica Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika, od 2012. do 2016. bila je zaposlena kao dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a trenutno kao dramaturg radi u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Autorica je zbirke adaptacija i dramatizacija Prepričavanja objavljene 2008. godine u nakladi VBZ.
Rođena je 1992. u Zagrebu. 2007. godine upisala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te stekla zvanje tekstilnog i modnog dizajnera. Godine 2011. upisuje preddiplomski studij na Tekstilnotehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer tekstilni i modni dizajn. Godine 2017. nakon položenog završnog rada pod mentorstvom renomirane slikarice Pauline Jazvić stječe zvanje inženjera tekstilnog i modnog dizajna te upisuje diplomski studij na istom fakultetu, smjer kostimografija. Tijekom diplomskog studija kostimografije bila je student renomiranih kostimografkinja Barbare Bourek i Ivane Bakal pod čijim je mentorstvom sudjelovala u tri projekta ovjenčanim Rektorovim nagradama. 2019. godine u studentskoj suradnji s Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu upoznaje Krešimira Dolenčinća, koji zapaža njezin rad, te već iduće godine započinje njihova česta profesionalna suradnja. Kao profesionalni kostimograf debitirala je u njegovim predstavama Majstori (Ana Tonković Dolenčić) u Kazalištu Moruzgva i Cigle Svete Elizabete (Vid Balog) u HNK-u u Varaždinu. Iste godine surađuje s Ivanom Leom Lemom i Ecijom Ojdanić na nagrađivanoj monodrami Vla Vla Vlajland Cabaret. 2021. godine ponovno surađuje s Dolenčićem na predstavi Matijaš Grabancijaš Dijak koja je iste godine dobila tri Nagrade hrvatskog glumišta. Kao vanjski suradnik kostimograf sudjelovala je na osam projekata Akademije dramske umjetnosti, u glumačkoj klasi Krešimira Dolenčića. U svojoj karijeri aktivno se bavi ilustracijom, a njene je radove objavila agencija Capsules Book u izdanju svog omnibusa za 2019. godinu.
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao samostalna umjetnica na
Ivan Josip Skender (Varaždin, 1981.), skladatelj i dirigent, svestrani je glazbenik vrlo širokog spektra djelovanja. Upisuje studij kompozicije 1997. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Željka Brkanovića kao najmlađi student kompozicije u povijesti Akademije, a 1999. i paralelni studij dirigiranja u klasi prof. Vjekoslava Šuteja te se kasnije usavršava na postdiplomskom studiju u Beču kod Uroša Lajovica te brojnim seminarima i radionicama iz kompozicije (Michael Jarell, Joszef Soproni) i dirigiranja (Klaus Arp, Bertrand de Billy, Zubin Mehta i dr). U njegovu širokom i svestranom opusu nalazi se glazba za soliste, komorne ansamble, orkestre, zborove, glazba za kazališne predstave, mjuzikl, opera Šuma Striborova (sa svojih 27 izvedbi nadaleko najizvođenija bienalska opera). Kao dirigent surađivao je s brojnim hrvatskim i stranim ansamblima, a od 2012. stalni je dirigent ansambla Cantus. Od 2005. do 2019. bio je zaposlen u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu kao zborovođa i dirigent. Bio je i vršitelj dužnosti direktora Opere HNK-a u sezoni 2013./2014. Od 2009. je na Muzičkoj
Rođen je 1963. godine u Rijeci. Diplomirao je dizajn svjetla, video i kazališne projekcije na MAPA-i (Moving Academy for Performing Arts Amsterdam) u klasi Idea Van Heiningena. Za istu akademiju predavao je na radionicama u Bukureštu, Berlinu, Bratislavi i Pragu. Oblikovao je svjetlo za preko 300 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. U mnogim predstavama potpisuje i scenografiju. S Krešimirom Dolenčićem postavlja u Pekingu najveću svjetsku produkciju Verdijeve Aide, osvijetlivši je s više od 3200 rasvjetnih tijela. U Omanu radi oblikovanje svjetla za otvaranje i zatvaranje drugih Azijskih igara na pijesku. U mnoga naša kazališta svojim je predstavama uveo automatsku rasvjetu, koja je sada u stalnom postavu rasvjetnog parka. U HNK-u u Zagrebu i Rijeci te SNP-u Novi Sad projektirao je novi način vješanja lateralne rasvjete, da se postigne bolja kvaliteta bočnog svjetla te lakša komunikacija glumaca sa scenom. Svira gitaru u reafirmiranoj riječkoj kultnoj grupi Paraf. Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske. Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada, između ostalog Nagrade hrvatskog glumišta, Marulićevih Dana, Festivala malih scena, PIF-a, SLUK-a, Assitej-a… Od 1996. djeluje kao slobodni umjetnik, a od 2009. predaje na Akademiji
Rođen u Osijeku 1976. Prve plesne korake započeo u KUD-u Srđan
Josipa Bilić (Zagreb, 1997.) ostvarila je svoj profesionalni operni debi kao stipendistica Opere HNK u Zagrebu gdje je od 2019. godine nastupila u ulozi Papagene, Mozartove Čarobne frule, u ulozi Amora, Gluckovog Orfeja i Euridike, u ulozi Ines, Verdijevog Trubadura, u ulozi Glas s neba, Verdijevog Don Carla, te kao Čobanče u Gotovčevoj operi Ero s onoga svijeta.
Filip Sertić rođen je 1991. u Zagrebu. Završio je Fakultet političkih znanosti i potom glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon studija radio je u Kazalištu Kerempuh (Šest likova traži autora u režiji Olivera Frljića i Samoubojica u režiji Vite Taufera). Istovremeno radi na filmu i televiziji. Prva televizijska uloga bila mu je ona Darka Rundeka u seriji Crno Bijeli Svijet. Ostvario je i uloge u serijama Blago Nama i Nemoj nikome reći te filmovima Posljednji Srbin u Hrvatskoj i Za ona dobra stara vremena.