U Ozlju će danas biti upriličeno sjećanje na velikana Kazališta Komedija, operetnog velikana Đanija Šeginu, rođenog prije točno stotinu godina.
Sjećanje na legendu – koncert uz 100. obljetnicu rođenja Đanija Šegine
Đani Šegina
Nekoć je bio omiljeni čardaš-kavalir. S predstava se vraćao kući taksijem
prepunim cvijeća. Đani Šegina bio je neprikosnovena zvijezda zagrebačke operete
u Kazalištu Komedija pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća. I njegove su
partnerice u to doba – Melita Kunc, Ruža Cvjetičanin, Mirjana Dančuo, Lili Čaki
ili Nevenka Petković Sobjeslavski, bile zvijezde, ali Đani Šegina bio je jedinstven.
Imao je bogomdanu nadarenost za glazbeno kazalište – smisao za glumu, prekrasan
tenorski glas muževne boje, šarm, ležernost, uvjerljivost i sugestivnost, pristalu
scensku pojavu, smisao za ples. Uživao je takvu popularnost kakva se danas ne
može zamisliti za kazališne umjetnike.
Ivan-Đani Šegina rođen je 1924. u Ozlju. Mladost je proveo u Kanadi.
Poslije Drugog svjetskog rata vraća se u Hrvatsku. Pjevanje je učio kod prof. Ive
Lhotke-Kalinskog, a kasnije je radio i s Dragom Hržićem. Godine 1948. dobio je
angažman u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a dvije godine kasnije prelazi u
novoosnovanu Komediju. Prva glavna uloga bila mu je uloga Edwina u Kneginji
čardaša. U «Komediji» je ostao cijeli umjetnički vijek, punih pedeset godina, koje
je zaokružio ulogom Ferija u istoj opereti.
Ostvario je sedamdesetak uloga u operetama, mjuziklima, dramskim
predstavama i operama. Uvijek je nastojao, i u tome redovito uspijevao, što više
istaći i povezati sastavnice operetne struke – pjevanje, glumu s plesom i uvjerljivo
izgovoren tekst. Za njega se često govorilo da je najbolji pjevač među glumcima i
najbolji glumac među pjevačima u Kazalištu Komedija.
Početak sedamdesetih godina i prodor mjuzikla u Komedijin repertoar nije
doživio traumatično. Smatrajući kako za svaku ulogu glumac ili pjevač treba
odgovarati i životnom dobi, spontano je prihvatio promjenu. Već je 1960. ostvario
Petruccia u Poljubi me, Kato. Među njegove antologijske mjuzikalske uloge
svakako valja ubrojiti još Martyja Krpu u mjuziklu O'kaj i Jeana Valjeana u
Jadnicima, a prije svega dvostruku ulogu Don Quijota i Cervantesa u Čovjeku iz
Manche, kojima je 1980. proslavio 30. obljetnicu umjetničkog rada. Godine 1999.
dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje. Umro je
2003.
Ljubiteljima našega kazališta Đani Šegina ostao je u trajnom sjećanju po
galeriji likova. Naša publika pamti šarm kojim ih je ocrtavao, toplinu i srdačnost
svakog nastupa, njegovu zaljubljenost i posvećenost teatru. (Davor Schopf)