Koncertom “Moj svijet” Sandra Bagarić slavi 30 godina umjetničkog rada

U subotu, 21. prosinca 2024. Sandra Bagarić će koncertom “Moj svijet”, uz klavirsku pratnju Darka Domitrovića, proslaviti 30 godina umjetničkog rada. 

Trideset raspjevanih godina

U proljeće 1994. godine u Komediju je, po preporuci svoje profesorice s Muzičke akademije u Zagrebu, znamenite sopranistice Ljiljane Molnar-Talajić, došla dvadesetogodišnja djevojka koja je kod nje studirala pjevanje. Vlado Štefančić odmah ju je uvrstio u podjelu uloga za operetu Madame Troubadour koja se upravo pripremala tako da je debitirala u ulozi Henriette. Dobila je stipendiju od Kazališta i stalni angažman od rujna 1996. godine. U međuvremenu je otpjevala i Josephu u Kod bijeloga konja u Mariboru, groficu Maricu, a ubrzo i Rosalindu u Šišmišu te Sylvu u Kneginji čardaša.

Mlada djevojka, koja je djelovala ozbiljno, odmah je zaplesala zanosne valcere i vatrene čardaše, iskazala lakoću pjevanja i igranja na sceni, glumački nerv. S neopisivim je šarmom zavodila i motala oko prsta glavne muške operetne junake. Njezina profesorica govorila je „operni glas, ali operetni karakter‟, žaleći što neće pjevati Puccinija i Verdija. No vickasta na sceni i u privatnom životu, ona je ozbiljna glazbenica. Diplomi pjevanja prethodila je završena flauta i pjevanje na Srednjoj muzičkoj školi u rodnoj Zenici.  

Sandra Bagarić i opereta pronašle su jedna drugu. Vrlo je brzo postala sinonim za operetu u Kazalištu Komedija i za operetu općenito, kao što su to nekad bili Đani Šegina. Ruža Cvjetičanin i drugi Komedijini operetni prvaci. Ako operete trenutačno nema na repertoaru, Sandrina sveprisutnost u medijima stvara dojam kao da je ima. Bila je kultna mala Floramye, Liza u Zemlji smiješka, Fiametta u Boccacciu, Anina u Noći u Veneciji, lijepa Helena, Adela poslije Rosalinde u Šišmišu.

U matičnom kazalištu Vlado Štefančić uveo ju je i u svijet mjuzikla. Bila je Ana Šafranek u Tko pjeva zlo ne misli, mjuziklu na tragu nezaboravnog filma i Nina Filipovna u vječnom mjuziklu Jalta, Jalta čiju je 800. izvedbu Sandra odigrala prije tjedan dana; Petrunjela u Dundu Maroju, Brigitte u Byronu, Primadonna u Ljepotici i zvijeri. U Komedijinu dramskom repertoaru zaigrala je Cicu u Gospođici iz Maxima, a redovito sudjeluje na brojnim koncertima i u prigodnim predstavama poput Bajadere, operetne bombonijere, Operetnog expressa i sl.

Izvan matične kuće pjevala je Adinu u Ljubavnom napitku u splitskom HNK-u i Madame Herz u Kazališnom rvanatelju u osječkom HNK-u, a plan da pjeva Traviatu nije se ostvario zbog prerane smrti maestra Vjekoslava Šuteja. Otpjevala je nebrojene solističke koncerte diljem Hrvatske i u inozemstvu. Repertoar joj je opsežan. Seže od operetnih i opernih arija do mjuzikalskih songova, od evergreen do crossover glazbe. Naročito voli duhovnu glazbu i nastupe u crkvenim prostorima, ruske romance i ljubavne pjesme.

Snimila je šest žanrovski i tematski različitih CD-ova: Sonata od sna (ljubavna poezija Enesa Kiševića na glazbu Darka Domitrovića), BelCante (crossover klasika s Martinom Tomčić i orkestrom HRT-a), Adagio (sakralna glazba), Sjećanja (hrvatska vokalna lirika), Kyrie eleison (božićne pjesme) i Happy End (operetni program s orkestrom Zagrebačke filharmonije) kojim je obilježila 25 godina rada.

I što sve još nije radila, osim što je pjevala i plesala, zabavljala sebe i druge: glumila u TV serijama i nastupala u TV showovima, vodila razne priredbe, sinkronizirala crtane filmove, igrala u lutkarskom kazalištu, vodila emisiju kazališne tematike Gospođica muza Radio Sljemena…

Velikodušno Sandra trideset godina poklanja publici svoj osmijeh, srce i dušu. Ma da je nema, trebalo bi je izmisliti. (Davor Schopf)