Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Ozlja prošloga je tjedna Nagrada za životno djelo posthumnododijeljena Đaniju Ivanu Šegini, glumcu i kralju hrvatske operete, koju su preuzeli član obitelji Šegina i ravnatelj Kazališta Komedija Miljenko Puljić.
Đani Šegina (10. 12. 1924. – 19. 11. 2003.)
Nekoć je bio omiljeni čardaš-kavalir. S predstava se vraćao kući taksijem prepunim cvijeća. Đani Šegina bio je neprikosnovena zvijezda zagrebačke operete u Kazalištu Komedija pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća. I njegove su partnerice u to doba – Melita Kunc, Ruža Cvjetičanin, Mirjana Dančuo, Lili Čaki ili Nevenka Petković Sobjeslavski, bile zvijezde, ali Đani Šegina bio je jedinstven. Imao je bogomdanu nadarenost za glazbeno kazalište – smisao za glumu, prekrasan tenorski glas muževne boje, šarm, ležernost, uvjerljivost i sugestivnost, pristalu scensku pojavu, smisao za ples. Uživao je takvu popularnost kakva se danas ne može zamisliti za kazališne umjetnike.
Ivan – Đani Šegina rođen je 1924. u Ozlju. Mladost je proveo u Kanadi. Poslije Drugog svjetskog rata vraća se u Hrvatsku. Pjevanje je učio kod prof. Ive Lhotke-Kalinskog, a kasnije je radio i s Dragom Hržićem. Godine 1948. dobio je angažman u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a dvije godine kasnije prelazi u novoosnovanu Komediju. Prva glavna uloga bila mu je uloga Edwina u Kneginji čardaša. U «Komediji» je ostao cijeli umjetnički vijek, punih pedeset godina, koje je zaokružio ulogom Ferija u istoj opereti.
Ostvario je sedamdesetak uloga u operetama, mjuziklima, dramskim predstavama i operama. Uvijek je nastojao, i u tome redovito uspijevao, što više istaći i povezati sastavnice operetne struke – pjevanje, glumu s plesom i uvjerljivo izgovoren tekst. Za njega se često govorilo da je najbolji pjevač među glumcima i najbolji glumac među pjevačima u Kazalištu Komedija.
Početak sedamdesetih godina i prodor mjuzikla u Komedijin repertoar nije doživio traumatično. Smatrajući kako za svaku ulogu glumac ili pjevač treba odgovarati i životnom dobi, spontano je prihvatio promjenu. Već je 1960. ostvario Petruccia u Poljubi me, Kato. Među njegove antologijske mjuzikalske uloge svakako valja ubrojiti još Martyja Krpu u mjuziklu O’kaj i Jeana Valjeana u Jadnicima, a prije svega dvostruku ulogu Don Quijota i Cervantesa u Čovjeku iz Manche, kojima je 1980. proslavio 30. obljetnicu umjetničkog rada. Godine 1999. dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje. Umro je 2003.
Ljubiteljima našega kazališta Đani Šegina ostao je u trajnom sjećanju po galeriji likova. Naša publika pamti šarm kojim ih je ocrtavao, toplinu i srdačnost svakog nastupa, njegovu zaljubljenost i posvećenost teatru. (D. Schopf)
Fotografije: Nikola Rahija