Glazbeni igrokaz u 5 slika
Po motivima Dinka Šimunovića napisali Cvjetko Jakelić i Jakov Gotovac
Đerdan u đerdanu glazbenoscenskih djela Jakova Gotovca
Jakov Gotovac odigrao je istaknutu i važnu ulogu u razvoju hrvatske glazbe i njezinoj afirmaciji u svijetu. Rođen je 11. listopada 1895. u Splitu. Podrijetlo mu je iz gorštačkoga kraja srednje Dalmacije, iz sredine koja je hrvatskoj kulturi dala umjetnike kao što su kipar Ivan Meštrović, književnici Dinko Šimunović i Milan Begović, skladatelj Krsto Odak. Duh toga kraja i krš Dalmatinske zagore, živi u mnogim stranicama Gotovčeve glazbe jer ga je iskonski nosio u sebi. Nakon završene gimnazije i prvih glazbenih znanja što ih je u Splitu dobio od naših skladatelja Antuna Dobronića i Josipa Hatzea, upisao se po želji roditelja na Pravni fakultet u Zagrebu. Ubrzo se, međutim, potaknut početnim skladateljskim uspjesima, potpuno posvećuje glazbi i odlazi u Beč gdje studira kompoziciju na Muzičkoj akademiji u klasi Josepha Marxa. Po povratku u domovinu, 1922., najprije je organizirao glazbeni život u Šibeniku. Godine 1923. postaje korepetitor, a onda i dirigent Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, sve do 1957. Najznačajnije skladbe napisao je između dva svjetska rata kao izraziti predstavnik nacionalnoga glazbenog smjera. Koristeći karakteristične elemente narodne glazbe i teme iz seoskog života, stvorio je vlastiti, prepoznatljivi glazbeni idiom.
Najuspjelije i najpoznatije od devedesetak Gotovčevih skladbi su narodni obred za muški zbor i instrumentalni sastav Koleda op. 11 (1925.), Simfonijsko kolo op. 12 (1926.) i komična opera Ero s onoga svijeta op. 17 (1935.). U Koledi je izvrsno prikazao isječak iz narodnog života u karakterističnoj formi koledanja s njegovim kontrastnim fazama. Briljatno instrumentirano Simfonijsko kolo daje bogatu glazbenu sliku toga najizrazitijeg plesa Južnih Slavena. Ono se, kao i opera Ero s onoga svijeta, zarana afirmiralo u inozemstvu i učinilo Gotovca jednim od najpoznatijih skladatelja izvan granica tadašnje Jugoslavije. Ero s onoga svijeta pripada vrhu žanra komične opere uopće. Postavljen je u devedesetak opernih kuća širom Europe i preveden je na devet jezika.
Glavno sredstvo Gotovčeva umjetničkog izraza je melodika. U njoj je postigao najznačajnije rezultate, približujući se svjesno i uspješno narodnoj glazbenoj misli. U njegovoj melodiji osjeća se utjecaj Mediterana i talijanskih verista. Obrađujući melodičke zamisli, zaodijevao ih je harmonijama tradicionalno tonalne okosnice u kojima disonanca ponekad zaigra ulogu sočnoga kontrasta. Kontrapunktičko-polifoničkim postupcima rijetko se koristio. Nije eksperimentirao i nije se upuštao u suvremene kompozicijske tehnike, iako ih je poznavao. Ostao je do kraja svoj, znajući što može i što iz zapisa svojega genetskog koda želi umjetnički izraziti. Umro je 16. listopada 1982. u Zagrebu.
Glazbeni igrokaz u pet slika Đerdan (op. 30) šesto je Gotovčevo glazbenoscensko djelo. Prethodili su mu scenska glazba za pastirsku igru Dubravka te opere Morana, Ero s onoga svijeta, Kamenik i Mila Gojsalića. Nakon njega skladao je još opere Dalmaro, Stanac i Petar Svačić.
Gotovac je nastojao da svako njegovo glazbenoscensko djelo bude drugačije. Svakodnevni rad u kazalištu i dodir s pozornicom nadopunjavali su njegovu nadarenost te urođeni smisao za glazbenu scenu i opernu dramaturgiju. Pristupajući Đerdanu, vodio je računa da on bude pristupačan širokoj publici i prikladan za izvođenje u manjim kazalištima. Namijenio ga je kazalištu Komedija gdje je praizveden na petu obljetnicu kazališta, 29. studenoga 1955. Već tada dobio je epitet Mali Ero što on doista jest zbog tematske sličnosti i prepoznatljivosti autorova glazbenog stila. “Stari ga je radio s velikim veseljem i poletom”, prisjetio se 1992. skladateljev sin, dirigent Pero Gotovac prigodom postavljanja Đerdana u Komediji koja mu je oduvijek, u okviru trajnog opredjeljenja njegovanja domaće baštine, posvećivala doličnu pažnju.
Libreto je spretno sastavljen po motivima dviju novela Dinka Šimunovića, Đerdan i Alkar. Poticaj za nastanak djela dao je 1948. Komedijin glumac Cvjetko Jakelić koji je uvidio scenske mogućnosti Šimunovićevih pripovijetki. Tri je godine surađivao s Gotovcem na njihovoj transformaciji u prikladan libreto pri čemu su promijenili imena nekih likova i pojednostavili fabulu. Iznenadna smrt mladog Jakelića 1951. prekinula je taj rad. Na Komedijin poticaj, uoči njene pete obljetnice, Jakov Gotovac ponovo se prihvatio Đerdana te završio konačnu scensku i tekstualnu obradu. Dvadeset i sedam glazbenih brojeva dopunjuju i dramaturški su spojeni s govorenim tekstom. Partituru je protkao narodnim napjevima, ljubavnim i pastirskim pjesmama, napitnicama i rugalicama, narodnim običajima, plesovima i kolima, a neke je stranice i pojedine arije oblikovao u opernom stilu. Na taj je način postigao veliku šarolikost i bujnost, posvećujući posebnu pozornost zborskim ulomcima u kojima se odražava njegova bogata invencija i skladateljsko majstorstvo.
Otmica djevojke, odnosno bijeg mladih pred patrijarhalnim običajima i stegom, te pobjeda ljubavi, motiv su s kojim se Gotovac bavio u nekoliko glazbenoscenskih djela. Već njegovo prvo ostvarenje toga žanra, scenska glazba za pastirsku igru Dubravka Ivana Gundulića, donosi nešto slično: bavi se otkrivanjem prijevare jer, po drevnom običaju, najljepša pastirica treba pripasti i udati se za najljepšega pastira. No, podmićeni gradski suci ne daju Dubravku Miljenku, već bogatom i ružnom Grdanu koji ih je potkupio. Bog Lero je zbog toga nezadovoljan i zaprijeti grmljavinom, pa narod uviđa da je bio obmanut, otima Dubravku od Grdana i daje je Miljenku. Himnom slobodi sve završava u sreći i zadovoljstvu.
U operi Morana spletkarica Govedarka želi razdvojiti zaljubljeni par Moranu i Bojana kako bi ostvarila Moranino vjenčanje s drugim, mnogo bogatijim čovjekom. Mladi par tada odlazi u planinu da sami žive za svoju ljubav. Govedarka buni narod koji polazi kamenovati Moranu i Bojana radi grijeha, ali ih spašava dobri gajdaš Gojen i otkriva Govedarkine podle namjere. Opera završava pomirbom te slavljem sretnih zaljubljenika i njihovim zarukama. U Eri s onoga svijeta Đula također bježi iz očeva doma s odbranikom Mićom (Erom) koji gazda Marku nije po volji jer je, kako on pogrešno misli, siromašan. Mića je, izdajući se za siromaha, ispitao čistoću Đuline ljubavi pa na kraju i ovdje sve sretno završava u dinamičnome kovitlacu završnoga kola snažnoga glazbenog ritma te živoga scenskog i plesnog kolorita. Sličan finale zamislio je Gotovac u glazbenom igrokazu Đerdan.
Bogati seljak gazda Gare namijenio je kćer svoje sestre, udovice Marte, Petricu, trgovcu Ili. Još prije vjenčanja dogovorena je predaja Petričina đerdana jer Ile hitno treba novac. No, Petrica voli siromašnog Ivu i dogovara se s njim da je otme s Iline prošnje. Prema narodnom običaju, djevojka može pripasti svom otmičaru ako je otme iz kola ili čak s prosidbe ili sa svadbe. Taj institut otmice najčešće je bio dogovoren između momka i djevojke ili njihovih obitelji kako bi se lakše prebrodile zapreke vjenčanju. Mladi bježe u goru da se sklone, a onda se vraćaju u selo da se održe svatovi. Petrica je ponijela đerdan i tako ga spasila od lakomog ujaka. Majka Marta daje im blagoslov, a osramoćeni Gare mora se povući. Završnim plesnim kolom, uza zveket đerdana, završava sretno i ta priča.
Neodoljivi pučki karakter i jednostavna radost djela osigurali su mu trajno mjesto na Komedijinu repertoaru. Redatelj Richard Simonelli i ovoga puta želi sačuvati vrijednosti Đerdana: njegovu izvornost, naivnost i tradiciju kao baštinu, a naročito scenski realizam radnje smještene u Cetinsku krajinu polovicom 19. stoljeća. Struktura djela nastalog polovicom 20. stoljeća s glazbenim brojevima koji se nadovezuju na dramski tekst, uvjeren je Richard Simonelli, anticipira formu mjuzikla. Uostalom, svjesno ili ne, Gotovac arije u Đerdanu ne naziva arijama već pjesmama.
Sadašnja produkcija u povodu 60. obljetnice kazališta i 55. obljetnice praizvedbe, prva u 21. stoljeću, donosi i 200. izvedbu Đerdana u Komediji. Rijedak je to primjer povezanosti jednoga djela s određenim kazalištem.
Davor Schopf
DSC 1722
DSC 3414
DSC 3557
DSC 3585
DSC 3673
DSC 3683
DSC 3813
DSC 3997
DSC 4131
DSC 4169
DSC 4274
DSC 4310
DSC 4339
DSC 4360
DSC 4428
DSC 4445
DSC 4460
DSC 4489
DSC 4535
DSC 4666
DSC 4732
Zveči zvečeći đerdan
Đerdan dolazi od turske riječi gerdan što znači vrat. Sinonim je za bogatu ogrlicu, nisku srebrnjaka na ženskome narodnom ruhu, od vrata do ili ispod koljena.
* * *
Malo je koja kuća, a osobito u posljednje doba, imala pravi đerdan, već se zadovoljavahu prostim nizom srebrnih cvancika ispod grla pa gdjekojim takvim starim novcem na djevojčinoj kapi; a siromašnije nosile niz šarenih, staklenih zrnaca pod vratom.
Sretna gospodarica pravog đerdana nosila ga ne samo djevojkom, već i kao mlada nevjesta, a onda se polagao duboko u kovčeg pod drugo svetačno ruho kao osobito blago i mila uspomena sretnih dana. Krio se osobito kod slučajne pljenidbe za porez ili kakav dug, jer su oružnici osobito vrebali na đerdane znajući da bi Zagorke lašnje pregorjele i najljepše podvornice negoli taj amanet, koji će svakako iskupiti: on se bilo uz koji god napor uvijek povraćao na staro mjesto.
I zbilja bi zveket srebra na đerdanu uzbudio i staricu kakvu sjećajući je rođene mladosti i cike u šarenom kolu, kad je oborene glave pod težinom toga nakita ćutjela na sebi vatrene poglede čile momčadi. Pa što je koja djevojka ili nevjesta morala niže obarati glavu pod teretom srebra, to je sve više rastao njezin ponos i njezina sreća.
Dinko Šimunović – ulomak iz pripovijesti Đerdan, 1914.
* * *
Đerdanom ću okititi grudi,
I ponosna nasred kola stati.
A kad đerdan radost će da zbudi,
Junaku ću svoje srce dati.
Iz kola će oteti me drago,
Da me grli, da me ljubi mladu,
Svojoj kući ponijeti me blago,
Neće dati đerdan da ukradu!
Moj đerdane, djevojačka diko!
Moj đerdane, srećo neve tvoje!
Neću s tobom da se gizda niko,
Moj đerdane, suvo zlato moje!
Cvjetko Jakelić i Jakov Gotovac – glazbeni igrokaz Đerdan, 1955., Pjesma o đerdanu – arija Petrice (br. 16)
* * *
Al’ kad kolom đerdan zvekne, tad u nama srce jekne!
Cvjetko Jakelić i Jakov Gotovac – glazbeni igrokaz Đerdan, 1955., Završno kolo sa zborom (br. 27) – ulomak
Davor Schopf
DIRIGENT: KREŠIMIR BATINIĆ
REDATELJ: RICHARD SIMONELLI
SCENOGRAF: JOSIP GENERALIĆ
KOSTIMOGRAFKINJA: LJUBICA WAGNER
Savjetnica za jezik: prof: ĐURĐA ŠKAVIĆ
Zborovođa: BRANKO STARC
Koreografkinja djevojačkog i završnog kola: JASENKA BLAŽEKOVIĆ
Koreograf ciganskog plesa: DINKO BOGDANIĆ
GARE, bogati seljak RANKO TIHOMIROVIĆ
MARTA, njegova sestra JASNA BILUŠIĆ / MIRELA BREKALO
PETRICA, njezina kći ANA ZEBIĆ / JOSIPA LONČAR
BOJA, njezina prijateljica LARISA MARAK/ KRISTINA HABUŠ
FRA JERE, Garin bratić ADALBERT TURNER
MANDA, siromašna seljanka NADA ABRUS
IVO, njezin sin ĐANI STIPANIČEV / MARIO BOKUN
VICE, seoski kovač ERVIN BAUČIĆ / ADAM KONČIĆ
ILE, trgovac SAŠA BUNETA
RADE, lugar DAVOR SVEDRUŽIĆ
ŠIME, seljak DRAŽEN BRATULIĆ
LUCA, njegova žena JASNA PALIĆ PICUKARIĆ
LUKA, seljak VINKO KRALJEVIĆ
MAŠA, krčmarica SANJA MARIN
CIGANKA: VLATKA BURIĆ
MOMAK: DARIO ŠTULIĆ
ŽENE: ĐURĐA GOLUBIĆ, IVANA FILIĆ, DENIS GRABARIĆ, LJERKA GLOWATZKY
RONDARI: EMIL KUZMINSKI, LUKA BREZINŠČAK
Sudjeluju zbor, orkestar i balet Kazališta „Komedija“: Tamara Masnjak (solo), Ana Hanić, Morana Paškiević, Petra Radošević, Stela Gajski i Alevtyna Griazieva
Asistentica koreografa: TINA VRTAR STIPIĆ
Folklorno društvo SKUD „Ivan Goran Kovačić“
Umjetnički voditelj: DUBRAVKO RADIĆ
Scenografiju obnovili: ing. Tomislav Ruszkowski i Richard Simonelli
Pauza nakon 2. slike. Predstava završava oko 22 sata.
Svečana premijera povodom 60. obljetnice kazališta „Komedija“, 26. studenog 2010.
Leo Mujić, koreograf autor je zanimljivog suvremenog stila u kojemu spretno kombinira moderan i klasičan baletni izraz,čime je postao autorski zanimljiv za mnoga svjetska baletna kazališta. Koreografirao je baletne predstave za: Berlinski državni balet; Slovensko narodno gledališče u Ljubljani i Mariboru; Akademiju za glazbu i ples u Zürichu; solo za Tamása Nagyja u Nizozemskom nacionalnom baletu u Amsterdamu; solo za Aurelie Dupont u pariškoj nacionalnoj Operi; balet Promijeni me za plesni festival Jacob’s Pillow u Massachusettsu; solo za Davida Hollberga – prvaka newyorškog ABT-a; duet za Drew Jocoby i Rubinalda Pronka; dva cjelovečernja baleta u Augsburgu Traumgekrönt inspiriran poezijom Rainera Marije Rilkea i Orpheus-Saitenschlag; te solo za Friedemanna Vogela u Stuttgarter ballettu. U tokijskom Theatre No napravio je nezavisni baletni projekt s prvacima New National Theater, a za Tokio City Ballet koreografirao je balet Smrt i djevica. U Mađarskome narodnom kazalištu u Pečuhu balet Change back; u Nacionalnom baletu u Györu balet Glass house; u beogradskom Narodnom pozorištu balet u operi Moć sudbine; u novosadskom SNP-u balet Carmina burana Carla Orffa. U riječkom HNK Ivana pl. Zajca premijerno je izveden autorski projekt nastao u suradnji s koreografkinjom Mašom Kolar Pour homme et famme. S Valentinom Turcu na Dubrovačkim ljetnim igrama postavio je autorski projekt Opasne veze u koprodukciji s mariborskim SNG-om i Festivalom Ljubljana. Suradnja s Valentinom Turcu rezultirala je i baletima Carmen (Balet HNK Split), Romeo i Julija (u Latvijskom nacionalnom baletu i u Francuskoj u teatru Metz Metropole).
Rođen u Varaždinu. U djetinjstvu se prvenstveno bavio bejzbolom i igrao za varaždinsku „Vindiju“, a 2012. osnovao je svoj prvi bend s kojim je snimio dva singla na engleskom jeziku, te se počeo sve više okretati glazbi i glumi. Krajem 2013. godine ušao je u bend Groove On s kojim je odradio preko 50 nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine nastupao je u mjuziklu „Josip i kričave boje njegovih snova“ redatelja Richarda Monteza, a krajem ljeta 2014. godine u mjuziklu „Les Misérables“. 2014. godine izabran je u tim Jacquesa Houdeka u show programu „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“, te je s Jacquesom i Oliverom Dragojevićem nastupio u Lisinskom. Krajem 2015. godine postao je član gig/event benda The Groovebox. 2017. godine izdao je svoja prva tri singla, „Samo ti“, „Osjećaš li“ i „Čujem ti glas“, pod diskografskom kućom Universal Music Hrvatska. Ostvario je 12 nastupa u 10 dana Špancirfesta u sklopu dva benda, kao solo izvođač, te kao dio mjuzikla „Chicago“ koji je složen kao glazbeno-plesni performans u kojem je igrao ulogu Billyja Flynna. Krajem 2018. godine igrao je glavnu ulogu u mjuziklu „Glazba srca mog“ koji je premijerno izveden u studenom u varaždinskom HNK. U prosincu iste godine izdao je pjesmu „Božić je“ u suradnji s Laurom Mjedom.
Rođen u Zagrebu 15. 1. 1998. godine. Nakon završene osnovne glazbene škole nastavlja učiti klavir u Groove Sound & Music glazbenoj školi u Zagrebu. 2017. godine završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer Fotografski dizajner. Nastupao je i osvojio nagradu kao jedan od predstavnika hrvatskih blues snaga u Memphisu na International Blues festivalu, a 2018. godine sudjelovao je u finalu RTL-ovog showa “Zvijezde”. Klavijaturist je grupe “Kojoti”, a osnovao je i vlastiti bend “Magnar” s kojim je izbacio singl 2019. godine.
Igor Drvenkar, pjevač i producent, rođen je u Koprivnici 22. 5. 1991. godine. Od 2009. godine živi u Zagrebu gdje se glazbeno educira i aktivno nastupa. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja počeo se profesionalno baviti glazbom i autorskim radom, te sudjelovanjem na festivalima. 2012. godine vokalno se usavršavao kod profesora Marijana Huljića, a 2013. na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana. Iste je godine na festivalu „Pjesme Podravine i Podravlja“ nagrađen kao najbolji kantautor te potpisao suradnju s glazbenom kućom Kviskoton i izbacio svoj prvi solistički album. Ujedno se i po prvi puta pojavljuje u kazalištu, u ulozi Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, u režiji Roberta Boškovića i Marka Cindrića. 2014. godine na dječjem festivalu „Kukuriček“ nagrađen je za najbolji aranžman, a narednih se godina počinje aktivnije baviti samim skladanjem i produkcijom. 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“ u režiji Roberta Boškovića. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. 2017. godine nastupao je na izložbi „Tesla – Mind from the Future“ u koncertnoj izvedbi rock opere „Tesla“ autora Andreja Kljakovića i Lina G. Roche. Nastupao je u 3. sezoni HRT-ove glazbene emisije „A strana“. Glavni je vokal grupe GEA s kojom aktivno izbacuje autorske singlove u izdanju Croatia Recordsa, te nastupa diljem Hrvatske.
Siniša Štork rodio se 21. svibnja 1966. u Derventi. Solo pjevanje je upisao 1987. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je diplomirao 1991. u klasi prof. Blanke Kurpjel Danon i prof. Paše Gackić. Nastavio se usavršavati te 1996. upisuje Akademie fűr Musik und Darstellende Kunstu Beču, studij opernih uloga, kod profesora Kurta Malma, Uwea Theimera, Franza Donnera Helene Kruso, gdje je diplomirao 2000. godine.
Rođen 1985. godine u Rijeci. Prvi je put javno nastupio sa 6 godina i ubrzo je nakon toga s bratom i prijateljima osnovao dječji bend „3+1“ i ostvario nastupe diljem Hrvatske, kao i u show emisijama nacionalnih televizija („Turbo Limach Show“). S 10 godina nastupa u pulskom amfiteatru pred 10.000 gledatelja. Nastavio je nastupati na televizijskim emisijama i show programima („Ples sa zvijezdama“, „Zvijezde pjevaju“), uključujući i onaj na hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije, te je na brojnim festivalima izvodio vlastite skladbe i osvajao nagrade publike i struke za umjetnički dojam i interpretaciju. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja pohađao je glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova gdje je maturirao 2003. godine, a 2009. godine diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Zabilježio je nastupe na pozornicama diljem Hrvatske i regije, kao i na brojnim glazbenim emisijama (“Story Supernova”, “Hrvatski idol”, “Showtime”, “The Voice – Najljepši glas Hrvatske”) te u dvije sezone showa “Supertalent”, a 2010. godine postaje i polufinalist showa. 2011. godine postao je dio ansambla mjuzikla „Footloose“ u režiji Igora Barberića. Završio je Musical Class Intensive u segmentu pjevanja, plesa, glume i izvedbene umjetnosti u školi pjevanja „Husar & Tomčić“, te je dvije sezone bio dijelom edukacije za mjuzikl. Nastupao je i u mjuziklu „Pacijenti“ Igora Barberića, Tončija Huljića i Mire Gavrana, a 2018. godine bio je član ansambla mjuzikla „Alphonsine“ Veseljka Barešića u kazalištu „Komedija“. Uz Juditu Franković igra više uloga u predstavi „ROOM No. 13“ u suradnji „DANCE COMPANY &M“ i Judite Franković.
Rođen je u Kikindi u Vojvodini. S devet se godina počeo baviti baletom i prvi put stao na scenu, kada je otkrio ljubav prema kazalištu i umjetnosti. Nastavio se baviti klasičnim baletom sljedećih 8 godina, a potom je prešao na suvremeni. Nakon godinu dana bavljenja istim otišao je i na prvo natjecanje: na međunarodnom natjecanju u Rumunjskoj osvojio je prvo mjesto u kategoriji suvremenog plesa i titulu prvaka 2015.-2016. godine. U Kikindi je sudjelovao u mnogobrojnim mjuziklima i baletnim koncertima („Moulin Rouge“, „Le magazine de suicide“), te surađivao s udruženjem „Kancelarija za mlade“. 2016. godine preselio se u Zagreb kako bi stekao što više iskustava vezanih uz ples, pjevanje i glumu. Kao polaznik Škole za mjuzikle „Husar & Tomčić“ učestvovao je u produkciji „Cesta“, izvedenoj u kazalištu „Komedija“.
Rođen 28. 9. 1993. u Zagrebu. Pohađao je školu pjevanja „Husar & Tomčić“ gdje je dobio i svoju prvu glavnu mušku ulogu u mjuziklu amaterske produkcije, odigranom u kazalištu „Komedija“. Potom se pridružio ansamblu „Kolbe“ s kojim je u duhovnom rock-mjuziklu „Uskrsli“ u režiji Roberta Boškovića i Marka Cindrića ostvario ulogu Jude. S istim je ansamblom u projektu „Život za život“ igrao glavnu mušku ulogu i gostovao u mnogim gradovima diljem Hrvatske, a između ostalog i u HNK Zagreb, HNK Varaždin i Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. 2017. godine natjecao se u RTL-ovom glazbenom showu „Zvijezde“ i ušao u top 20 natjecatelja. Iste je godine u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara imao priliku glumiti u Krležinim „Gospodi Glembajevima“, pod redateljskom palicom Zlatka Svibena.
Rođen je 8. 8. 1985. godine u Zagrebu. Ozbiljnije se počeo baviti glazbom 2004. godine kada je na Rock akademiji u Zagrebu upisao satove klavira kod prof. Berislava Arlavija i solfeggio kod prof. Tihomira Petrovića. Kao klavijaturist redovito je nastupao u školskim produkcijama i godišnjim koncertima u zagrebačkom klubu Sax!. 2006. godine upisao je solo pjevanje kod prof. Maje Jakoliš, te počeo nastupati i kao vokal. 2007. i 2008. godine kao klavijaturist sudjelovao je u školskom projektu D.I.S.C.O show u formi mjuzikla pod dirigentskom palicom Igora Tatarevića. Od 2007. do 2015. godine bio je glavni vokal i klavijaturist zagrebačkog reggae cover benda One Dread, s kojim je nastupao u Hrvatskoj i inozemstvu. 2008. godine upisao je satove pjevanja kod prof. Mirele Brnetić u Vokalnom studiju Bacchabundus, te dvije godine kasnije nastupa na „Tribute to Queen“ koncertu u zagrebačkom klubu KSET. 2011. godine u HNK Varaždin igrao je ulogu Cherubina u rock operi „Hocus Pocus“ Igora Tatarevića u suradnji s Ivicom Krajačem. 2013. i 2014. godine pjeva u ansamblu i igra ulogu glasnika u mjuziklu „Antigona“ Trpimira Jerkovića u CKT Trešnjevka. 2017. godine ušao je u top 60 natjecatelja RTL-ovog showa „Zvijezde“, a u „SuperTalentu“ NoveTV nastupio je u polufinalu. Od 2018. godine usavršava vokalnu tehniku kod prof. Kristine Beck Kukavčić te nastupa u akustičnoj varijanti po zagrebačkim barovima, a preko ljeta i na moru.
JACQUES HOUDEK (rođen 14. travnja 1981. u Zagrebu) najbolji je hrvatski vokal mlade generacije,
Darija Auguštan (Zagreb, 1996.) studentica je pete godine solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović – Stanislav. Pjevačko obrazovanje započela je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu u klasi prof. Nataše Šurine.
Godine 2011. upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Uroša Lajovica. U lipnju 2016. stekao je zvanje magistra muzike (mag. mus) u klasi prof. Mladena Tarbuka. U bitna dirigentska ostvarenja ubraja suradnje sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim solistima, HNK u Osijeku, Zagrebačkom filharmonijom (u sklopu diplomskog koncerta), opernim ansamblom HNK u Zagrebu (W. A. Mozart: Figarov pir, prilikom premjernih izvedbi asistent dirigenta a nakon toga i dirigent, u sklopu diplomskog koncerta), Ansamblom Gradskog kazališta Komedija Zagreb, Festivalskim orkestrom Samoborskih glazbenih večeri, Hrvatskim komornim orkestrom, Zagrebačkim orkestrom mladih i dr. Od 2016. godine angažiran je kao profesor dirigiranja i gudačkog orkestra na međunarodnom seminaru Youngmasters u Samoboru. Sudjelovao je u suradnji Muzičke akademije i kazališta Mala scena u kojoj je dirigirao operetu Ivana pl. Zajca Momci na brod. Za taj je projekt akademske godine 2014./2015. primio Rektorovu nagradu. U listopada 2016. bio je zaposlen kao zborovođa u HNK Osijek , te je s tim ansamblom pripremao opere (G. Puccini: Tosca, G. Verdi: Trubadur, V. Bellini: Norma, V. Lisinski: Porin, I. pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski), zatim operetu E. Kalamana Die Bajadere, mjuzikl R. Rodgersa Moje pjesme moji snovi, te samostalni zborski koncert s kompozicijama iz ruskog romantizma (Rahmanjinov: Vespers Op. 37, Čajkovski, Sviridov, Shnittke). U prosincu 2018. godine ravnao je novogodišnjim koncertom HNK u Osijeku. Za vrijeme rada u Osijeku paralelno je vršio dužnost naslovnog asistenta na odjelu za glazbenu pedagogiju na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a od siječnja 2018. zaposlen je u Gradskom kazalištu Komedija Zagreb gdje je dirigirao mjuzikle Byron, Jalta, Jalta, Jesus Christ Superstar te komediju Zaljubljeni Shakespeare.
Lucija Jelušić rođena je 09. 11. 1995. godine u Zagrebu. Osnovnu glazbenu školu završila je u Pregradi, nakon čega odlazi u Zagreb upisuje gimnaziju te paralelno pohađa Glazbeno Učilište Elly Bašić – teoretski smjer i Glazbenu školu Pavla Markovca – smjer solo pjevanje u klasi prof. Nataše Šurine.
Kristina Habuš rođena je 26.3. 1978 godine. Učila je solo pjevanje u klasi Lidije Horvat Dunjko na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Trenutno se usavršava kod vokalnog pedagoga Ire Siffa te na vokalnim master classevima kod Liore Mauer i Lucy Arner.
Diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi red. prof. Cynhtie Hansell Bakić. 2018. završila je specijalizirani magisterij—smjer opera na Sveučilištu u Bernu u klasi prof. Christiana Hilza. Trenutno se usavršava u vokalnom studiju McCray s profesoricom Prizrenkom McCray. Profesionalni pjevački debi ostvarila je u Mozartovoj operi „Mitridate, re di Ponto“ kao Arbate u Theater Orchester Biel Solothurn u Bielu, Švicarska, dok je svoje prve profesionalne kazališne korake napravila već u dobi od 5 godina u produkciji opere „Madame Butterfly“ u Hrvatskom nacionalnom kazalištu u Zagrebu. Od tada, ostvarila je 13 uloga kao glumica u profesionalnim produkcijama, od čega se posebno ističe glumačko ostvarenje u predstavi „Sunce djever i Neva Nevičica“ za koje je nagrađena mnogim nagradama, uključujući i Nagradu hrvatskog glumišta. Ostvarila je i 3 filmske uloge, niz uloga u sinkroniziranim filmovima te šest opernih uloga. Od 2019. godine umjetnička je ravnateljica kazališta Mala scena gdje je producirala pet produkcija, a autorica je i predstave „Leptirove pjesme“, prve hrvatske interdisciplinarne predstave koja spaja operu i suvremeni ples. U 2022. godini nagrađena je na 8. FEDU Festivalu u Sarajevu za ulogu pripovjedačice u predstavi „Velika tvornica riječi“. Kao pjevačica osvojila je nekoliko nagrada, uključujući i nagradu za najbolji ženski vokal na natjecanju Silk Road & Young Dreams u Pekingu, Kina. Osim toga, tijekom prve godine Covid-19 pandemije, producirala je, vodila i kreirala program Mala scena online koji je uključivao niz online predstava, radionica, predavanja i umjetničkih čitanja priča i bajki za djecu.
Rođen je u Koprivnici 1991. godine. Nakon završene srednje škole u Đurđevcu počeo se aktivnije baviti glazbom i pjevanjem. Od 2012. do 2015. vokalno se usavršavao kod profesora Marijana Huljića. Nastupao je na raznim festivalima, te je 2012. na festivalu Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači nagrađen za najboljeg mladog kantautora. 2013. na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana. 2014. u koprodukciji kazališta Komedija i ansambla Kolbe utjelovljuje Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, a 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. Od 2015. do 2022. frontmen je grupe GEA s kojom je snimio autorski album u izdanju Croatia Recordsa. Od 2018. nastupa u HRT-ovoj glazbenoj emisiji „A strana“. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Pilata u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ (2019.), a iste je godine pokrenuo i glazbeni studio. 2020. godine organizirao je nastupe glazbenika u virtualnoj stvarnosti i prostorno dizajniranom zvuku. Trenutno kao solo izvođač nastupa, snima i objavljuje vlastite autorske radove.
Rođen u Varaždinu. U djetinjstvu se prvenstveno bavio bejzbolom i igrao za varaždinsku „Vindiju“, a 2012. osnovao je svoj prvi bend s kojim je snimio dva singla na engleskom jeziku, te se počeo sve više okretati glazbi i glumi. Krajem 2013. godine ušao je u bend Groove On s kojim je odradio preko 50 nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine nastupao je u mjuziklu „Josip i kričave boje njegovih snova“ redatelja Richarda Monteza, a krajem ljeta 2014. godine u mjuziklu „Les Misérables“. 2014. godine izabran je u tim Jacquesa Houdeka u show programu „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“, te je s Jacquesom i Oliverom Dragojevićem nastupio u Lisinskom. Krajem 2015. godine postao je član gig/event benda The Groovebox. 2017. godine izdao je svoja prva tri singla, „Samo ti“, „Osjećaš li“ i „Čujem ti glas“, pod diskografskom kućom Universal Music Hrvatska. Ostvario je 12 nastupa u 10 dana Špancirfesta u sklopu dva benda, kao solo izvođač, te kao dio mjuzikla „Chicago“ koji je složen kao glazbeno-plesni performans u kojem je igrao ulogu Billyja Flynna. Krajem 2018. godine igrao je glavnu ulogu u mjuziklu „Glazba srca mog“ koji je premijerno izveden u studenom u varaždinskom HNK. U prosincu iste godine izdao je pjesmu „Božić je“ u suradnji s Laurom Mjedom. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Jesusa i Simona u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ (2019.). Trenutno radi kao radijski voditelj.
Rođen je 1986. godine. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu i Glazbene škole „Vatroslav Lisinski“ (smjer gitara), 2009. diplomirao je glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Pojavljivao se u brojnim reklamama, serijama, kratkometražnim i dugometražnim filmovima, te nastupao u brojnim predstavama raznih produkcija. Glumio je glavne muške uloge u dramskim serijama „Ruža vjetrova“ (RTL) i „Zlatni dvori“ (Nova TV), a 2018. bio je kandidat zabavnog showa „Tvoje lice zvuči poznato (Nova TV). Bavio se i sinkronizacijom dječjeg programa HRT-a. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija ostvario je ulogu u mjuziklu „Mamma Mia!“.
Rođen 1999. u Zagrebu. Prva glumačka iskustva stekao je pod mentorstvima Petre Radin u Tvornici lutaka i Irene Kolar Vudrag u ZKM-u. U Školi za grafiku, dizajn i medijsku produkciju u Zagrebu završio je smjer Medijski tehničar. Klasično osnovno glazbeno obrazovanje stekao je u Glazbenoj školi Pavla Markovca, smjer klavir, a dvije je godine učio blues, jazz, rock i pop u Groove Music School. Četiri godine pohađao je i nastupao u produkcijama škole pjevanja Husar&Tomčić, dok je s raznim bendovima pjevao i svirao u mnogobrojnim zagrebačkim klubovima. Sa svojom obitelji nastupao je u raznim televizijskim emisijama, kao i na dva koncerta „Božić u Ciboni“, te na koncertu povodom 50. obljetnice albuma „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“ grupe the Beatles u koncertnoj dvorani Lisinski. Završio je preddiplomski studij glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje je sa svojom klasom sudjelovao na raznim projektima, među kojima su i dva vodvilja Georgesa Feydeaua (glavna uloga u vodvilju „Hortenzija je rekla ‘Baš mi se fućka’“). Ulogom LeFoua u Ljepotici i zvijeri (2022.) započela je njegova suradnja s Kazalištem Komedija.
Andy Jelčić prevoditelj je u trokutu hrvatski-engleski-njemački jezik, pisac, književni komentator i publicist. Preveo je brojna klasična i suvremena književna djela – prozu, poeziju i dramu (Shakespeare, Musil, Doderer, Sebald, Canetti, Perutz, Burnside, Habermas, Fitzgerald, Murakami
Krešimir Dolenčić hrvatski je kazališni redatelj. Rođen 1962., odrastao i školovan u Zagrebu. Predstave počinje raditi na prvoj godini Akademije za kazalište, film i televiziju. Kako tada, tako i danas. Režirao je na svim otvorenim i zatvorenim pozornicama Hrvatske, festivalima, kazalištima, otocima, stadionima, na zemlji u vodi i u zraku. Režirao je dramske i operne predstave u Velikoj Britaniji, Sloveniji, Njemačkoj, SAD-u, Omanu i Kini. Neke od njih na repertoarima su nacionalnih kuća već nekoliko desetljeća. Autor je i redatelj preko stotinu i pedeset scenarija velikih svečanosti, koncerata, televizijskih i sportskih priredbi, manifestacija u zemlji i inozemstvu.
Ana Tonković Dolenčić rođena je u Zagrebu 1974. godine. U Zagrebu je završila Klasičnu gimnaziju i diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti, smjer dramaturgija. Kao dramaturginja, autorica ili koautorica radila je u većini hrvatskih kazališta i kazališnih festivala, a neke od tih predstava dobitnice su značajnih nagrada struke i publike. Od 60-ak kazališnih predstava na kojima je radila, među kojima su mnogi klasici svjetske i domaće dramske književnosti, 18 je izvedenih originalnih dramskih tekstova i 20 dramatizacija. Na Hrvatskoj televiziji surađivala je kao scenaristica i novinar urednik Hrvatskoga radija. Od 2000. do 2012. bila je članica Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika, od 2012. do 2016. bila je zaposlena kao dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a trenutno kao dramaturg radi u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Autorica je zbirke adaptacija i dramatizacija Prepričavanja objavljene 2008. godine u nakladi VBZ.
Rođena je 1992. u Zagrebu. 2007. godine upisala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te stekla zvanje tekstilnog i modnog dizajnera. Godine 2011. upisuje preddiplomski studij na Tekstilnotehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer tekstilni i modni dizajn. Godine 2017. nakon položenog završnog rada pod mentorstvom renomirane slikarice Pauline Jazvić stječe zvanje inženjera tekstilnog i modnog dizajna te upisuje diplomski studij na istom fakultetu, smjer kostimografija. Tijekom diplomskog studija kostimografije bila je student renomiranih kostimografkinja Barbare Bourek i Ivane Bakal pod čijim je mentorstvom sudjelovala u tri projekta ovjenčanim Rektorovim nagradama. 2019. godine u studentskoj suradnji s Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu upoznaje Krešimira Dolenčinća, koji zapaža njezin rad, te već iduće godine započinje njihova česta profesionalna suradnja. Kao profesionalni kostimograf debitirala je u njegovim predstavama Majstori (Ana Tonković Dolenčić) u Kazalištu Moruzgva i Cigle Svete Elizabete (Vid Balog) u HNK-u u Varaždinu. Iste godine surađuje s Ivanom Leom Lemom i Ecijom Ojdanić na nagrađivanoj monodrami Vla Vla Vlajland Cabaret. 2021. godine ponovno surađuje s Dolenčićem na predstavi Matijaš Grabancijaš Dijak koja je iste godine dobila tri Nagrade hrvatskog glumišta. Kao vanjski suradnik kostimograf sudjelovala je na osam projekata Akademije dramske umjetnosti, u glumačkoj klasi Krešimira Dolenčića. U svojoj karijeri aktivno se bavi ilustracijom, a njene je radove objavila agencija Capsules Book u izdanju svog omnibusa za 2019. godinu.
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao samostalna umjetnica na
Ivan Josip Skender (Varaždin, 1981.), skladatelj i dirigent, svestrani je glazbenik vrlo širokog spektra djelovanja. Upisuje studij kompozicije 1997. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Željka Brkanovića kao najmlađi student kompozicije u povijesti Akademije, a 1999. i paralelni studij dirigiranja u klasi prof. Vjekoslava Šuteja te se kasnije usavršava na postdiplomskom studiju u Beču kod Uroša Lajovica te brojnim seminarima i radionicama iz kompozicije (Michael Jarell, Joszef Soproni) i dirigiranja (Klaus Arp, Bertrand de Billy, Zubin Mehta i dr). U njegovu širokom i svestranom opusu nalazi se glazba za soliste, komorne ansamble, orkestre, zborove, glazba za kazališne predstave, mjuzikl, opera Šuma Striborova (sa svojih 27 izvedbi nadaleko najizvođenija bienalska opera). Kao dirigent surađivao je s brojnim hrvatskim i stranim ansamblima, a od 2012. stalni je dirigent ansambla Cantus. Od 2005. do 2019. bio je zaposlen u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu kao zborovođa i dirigent. Bio je i vršitelj dužnosti direktora Opere HNK-a u sezoni 2013./2014. Od 2009. je na Muzičkoj
Rođen je 1963. godine u Rijeci. Diplomirao je dizajn svjetla, video i kazališne projekcije na MAPA-i (Moving Academy for Performing Arts Amsterdam) u klasi Idea Van Heiningena. Za istu akademiju predavao je na radionicama u Bukureštu, Berlinu, Bratislavi i Pragu. Oblikovao je svjetlo za preko 300 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. U mnogim predstavama potpisuje i scenografiju. S Krešimirom Dolenčićem postavlja u Pekingu najveću svjetsku produkciju Verdijeve Aide, osvijetlivši je s više od 3200 rasvjetnih tijela. U Omanu radi oblikovanje svjetla za otvaranje i zatvaranje drugih Azijskih igara na pijesku. U mnoga naša kazališta svojim je predstavama uveo automatsku rasvjetu, koja je sada u stalnom postavu rasvjetnog parka. U HNK-u u Zagrebu i Rijeci te SNP-u Novi Sad projektirao je novi način vješanja lateralne rasvjete, da se postigne bolja kvaliteta bočnog svjetla te lakša komunikacija glumaca sa scenom. Svira gitaru u reafirmiranoj riječkoj kultnoj grupi Paraf. Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske. Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada, između ostalog Nagrade hrvatskog glumišta, Marulićevih Dana, Festivala malih scena, PIF-a, SLUK-a, Assitej-a… Od 1996. djeluje kao slobodni umjetnik, a od 2009. predaje na Akademiji
Rođen u Osijeku 1976. Prve plesne korake započeo u KUD-u Srđan
Josipa Bilić (Zagreb, 1997.) ostvarila je svoj profesionalni operni debi kao stipendistica Opere HNK u Zagrebu gdje je od 2019. godine nastupila u ulozi Papagene, Mozartove Čarobne frule, u ulozi Amora, Gluckovog Orfeja i Euridike, u ulozi Ines, Verdijevog Trubadura, u ulozi Glas s neba, Verdijevog Don Carla, te kao Čobanče u Gotovčevoj operi Ero s onoga svijeta.
Filip Sertić rođen je 1991. u Zagrebu. Završio je Fakultet političkih znanosti i potom glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon studija radio je u Kazalištu Kerempuh (Šest likova traži autora u režiji Olivera Frljića i Samoubojica u režiji Vite Taufera). Istovremeno radi na filmu i televiziji. Prva televizijska uloga bila mu je ona Darka Rundeka u seriji Crno Bijeli Svijet. Ostvario je i uloge u serijama Blago Nama i Nemoj nikome reći te filmovima Posljednji Srbin u Hrvatskoj i Za ona dobra stara vremena.