In memoriam VESNA BUTORAC BLAĆE (1943. – 2024.)

Na svoj 81. rođendan, 11. rujna, zauvijek nas je napustila jedna od najvećih hrvatskih baletnih umjetnica Vesna Butorac Blaće. Primabalerina Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu ostvarila je iznimno uspješnu i bogatu karijeru, od prvog nastupa kao učenica baletne škole 1957. do posljednje predstave Labuđeg jezera 1989. godine. Bila je vrhunski tumač glavnih i naslovnih uloga u klasičnom, neoklasičnom i nacionalnom repertoaru. Obišla je cijelu Europu, Aziju i Sjevernu Ameriku. Na gostovanja je odlazila s Hrvatskim narodnim kazalištem, s trupama New London Ballet i Wiener Festival Ballett, a vrhunac njezinih samostalnih gostovanja svakako su nastupi u Marijinskom teatru, tadašnjem Teatru Kirov u Lenjingradu 1973., u Giselle i Labuđem jezeru. Na svakom je nastupu doživjela ovacije publike. Posebno se ističe njezin nastup u Mainzu 1968. godine, kada je pozivana pred zastor čak 42 puta. 

Osim kao nezaboravna i jedinstvena labudica, bijela Odetta i crna Odilija u Labuđem jezeru, najveće uspjehe postigla je kreacijama Vile šećera u Orašaru, Aurore u Trnoružici, Quitri u Don Quixoteu, Djevojke u Čudesnom mandarinu,  Desdemone u Othellu, Đavolice u Đavlu u selu, Lize u Vragolastoj djevojci, naslovnih uloga u baletima Giselle, Romeo i Julija, Pepeljuga, Tri kavalira frajle Melanije i niza drugih.

Poslije završetka plesačke karijere Vesna se bavila pedagoškim i koreografskim radom. Kao pedagog klasičnog baleta dvadesetak godina intenzivno je surađivala s Baletnim ansamblom Kazališta Komedija, vodeći vježbe i prenoseći mu bogato znanje. Suradnja ansambla s balerinom takva ugleda i iskustva, dovela je do njegova jačanja i razvitka što je omogućilo da su se od 1994. počela otvarati stalna radna mjesta za plesače.

Vesna je imala poseban odnos s našim kazalištem jer je njezin suprug Branko Blaće bio član Komedije, a tu je i kći Lana Blaće. Zato nas obuzima tuga i osjećamo da smo izgubili blisku osobu, posebice Baletni ansambl. Voljeli smo veliku umjetnicu hrvatske kulture kao dragu i skromnu osobu koja nam je mnogo toga dala. (Davor Schopf)